Katarina je na poslednjem merenju imala 5250 gr, a Marko se skoro duplirao: 4650gr !!! (da podsetim da je rodjen sa 2400gr)
Ko bi rekao da smo vec dovde stigli
MM i ja se hrabro drzimo, mada ni Katarina i Marko ne popustaju bas tek tako. Iz petnih zila se trude da nas satru i da pre prvog rodjendana zive bez mame i tate, ali mi se jos uvek ne damo!
Pardon, moram da se ispravim: Marko se trudi da iscedi svaku kap snage iz nas, i veoma je istrajan u tome
Salim se, naravno, ali on jadnicak stalno muci muku sa necim: prvo grcevi, onda ojedena guza, pa mu je danas zapusen nos
...
... ali svaki dan se sve vise smeju
... pri tome MM i ja najozbiljnije razmisljamo da stavimo i sebi Pamperse, da u tim trenucima sprecimo istankanje tekucina iz nasih tela po podu
I dalje Katarina spava skoro celu noc, a Marko se uselio kod mene u krevet (a klela sam se svim na svetu da se to nikada nece dogoditi
Nocas ga je opet mucio stomak, pa se skupio kod mene ... a ja sam ga ususkala ispod mog gornjeg dela pidzame i on se smirio i spavao, spavao .. a ja sam se topila i topila ... i nista mi nije falilo sto nisam spavala
A sad malo da se hvalim: nas mali andjeo po imenu Marko, ume tako histericno da place i da se zacenjuje da je to postao horor
... i tako danas on pocne sa svojom paradom, a ja skupim sve zivce koji su mi preostali, uzmem ga i pocnem tiho da mu pevam na uvo ... i pevala sam i pevala i pevala .. i on se smirio!!! A to do sada nikome nije poslo za rukom, a da mu ne uturi hranu u usta
Nismo jos uvek sigurni da li je prstao da place samo da bih ja prestala da pevam ili ga je zaista smirio mamin glas
Sutra idemo da upoznamo Dr u Domu zdravlja koja ce ubuduce brinuti o njihovom zdravlju .. pa cu, nadam se, sesti da podnesem izvestaj sa pregleda.
... doslo je vreme da hranimo zverove ....